home   mail

 

O kompozitoru

 

 Pekarski kalfa obdaren izuzetnim čulom sluha, pomoću koga je dosezao do najdubljih, već ugaslih slojeva folklora, strasni planinar i radoznali astronom, koji je otkrio da svetom upravlja pravilnost, podjednako primenljiva na kretanje u vasioni, svetlosne talase, periodni sistem elemenata i tonske nizove, autor kome, pri činu komponovanja klavir nije bio potreban
jer je "čuo sve u sebi", stvaralac čija su dela
pobuđivala pažnju Bartoka, R. Štrausa i Šenberga, kao i svetskih dirigenata Klajbera,Valtera, Stokovskog, Kusevickog, Matačića, Malkoa... Muzički tumač Kant-Laplasove teorije o postanku svemira, tvorac eskperimentalnih dela za Bonsanketov harmonijum i trautonijum, posvećeni pedagog: Josip Štolcer Slavenski. Rodio se 11. maja 1896. godine u Čakovcu, kao najstarije dete seoskog citraša Josipa Štolcera (poreklom iz Frankfurta na Majni) i Julije Novak, rođake muzičara Marka Novaka i prave "enciklopedije" međumurskih i hrvatskih napeva.

Priroda je od mladog Josipa načinila fokus u kome će se sabrati i prelomiti očev i majčin talenat za muziku. Uz oca završava pekarski zanat; pekarske noći postaju izvorište inspiracije: mladić izlazi u polje, gleda zvezdano nebo i sluša pev zrikavaca, a danju upija pentatonske napeve zavičaja i udivljen sluša brujanje crkvenih zvona, koja će, ga opsesivno pratiti čitavog života (Imitation des cloches za violinu i orgulje, oznaka "kao zvonjava iz daleka" u orkestarskom Nocturnu...). Posle prvih muzičkih lekcija, u jesen 1913. godine Štolcer odlazi na studije u Budimpeštu. Među budimpeštanskim profesorima je i Zoltan Kodaj, te se mladi kompozitor razvija pod uticajem Bartokovih i Kodajevih folklornih istraživanja. Njegova Fuga Op. 5, u kojoj koristi četvrtstepene pre no što je došao u dodir sa inovacijama A. Habe, uspeva da zainteresuje Bartoka i R. Štrausa. Studije prekida 1915. godine zbog vojne obaveze.

Po završetku rata vraća se u Čakovec pekarskom zanatu i varaždinskim prijateljima. Zbog opsednutosti idejama "slavenstva" i "balkanskog", sve češce se potpisuje kao "Slavenski"; ovo prezime legalizuje 1930. godine. Premijera orkestarskog Nokturna 1920. u Zagrebu nailazi na pozitivan prijem, pa se Slavenski iste godine upisuje na ugledni Praški konzervatorijum. Prašku diplomu iz 1923. godine potpisuju, izmedu ostalih, Viceslav Novak, Jozef Suk i Leoš Janacek. Po povratku u domovinu postaje nastavnik u nižoj i srednjoj školi Kraljevske muzičke akademije u Zagrebu i druži se sa muzičarima Odakom, Dobronicem, Širolom, Zganecom, Kuncom... Slede zapažena izvođenja nekoliko dela i kruna uspeha Prvi gudački kvartet. Među preko 200 dela jedini biva odabran za izvođenje na Danima nove muzike u Donauešingenu (Nemačka). U žiriju se nalazi Arnol Šenberg, a muzikolog Ajnštajn međumurskog kompozitora smatra otkrovenjem.

Slavenski u Zagrebu dobija otkaz, seli se u Beograd i zapošljava u Muzičkoj školi (danas "Mokranjac"). Zimu 1924/25. godine provodi u Parizu u upoznaje d'Endija, Mijoa i Pulanka i sklapa ugovor sa uglednom izdavačkom kućom Šot i sinovi iz Majnca, koja otkupljuje prava na štampanje svih dotada nastalih dela. Vraća se u Beograd, radi u Drugoj muškoj gimnaziji i intenzivno komponuje. Nastaje orkestarska svita Balkanofonija, izvedena 1928. godine u Beogradu, naredne u Berlinu, a u sledećih deset godina čak osamdeset i tri puta, po čitavom svetu. Godine 1934. Slavenski dovršava kantatu Religiofonija (Simfonija Orijenta), ali kuća Šot 1935. odbija ovu partituru pošto, u vreme razbuktavanja nacizma, muzika Jevreja i Budista nije mogla biti prihvaćena. Sledeće godine Slavenski boravi u Frankfurtu, kod profesora Helbergera, upoznaje se sa elektronskim instrumentima i piše eksperimentalna dela.

Posle rata, nošen aktuelnom socrealističkom strujom, Slavenski komponuje uglavnom prigodna dela. Od 1945. radi kao vanredni, a od 1949. kao redovan profesor Muzičke akademije u Beogradu. Godine 1952. dobija poziv iz Salcburga da, kao delegat jugosolovenske sekcije ISCM-a, dode na tridesetogodišnjicu osnivanja društva (biva izvedena Sonata religiosa).

Bolest ga sustiže i lomi za nekoliko meseci. Medu nedovršenim delima je Misterijum (o postanku sveta) realizovan samo kroz tri dela: Haos, izgubljenu Heliofoniju i delove Religiofonije. Umire 30. novembra 1955. godine u svom stanu u Svetosavskoj ulici broj 33, na čijoj terasi ostaje teleskop.

 

 

 

 

 

 

 

 



E-mail:muzskjosipslavenski@sbb.rs